среда, 8. август 2012.

Moja baba - Moje dete

Videla sam nečiju baku kako pretrčava ulicu na par metara od pešačkog prelaza. Pala je u nesvest na sredini prelaza, saobraćaj se zaustavio, ljudi su joj pomogli da ustane i da pređe na drugu stranu. Žure bake često, jer misle kako nemaju vremena, a tako ga upravo skraćuju. Tačnije veće su šanse da ga skrate. Tako da sam ja čim sam stigla kući razgovarala sa mojom.
-Baba jel prelaziš ti ulicu van pešačkog prelaza?
-Ja? Pa ja to ne bih uradila nikada. Znam da ima tih guski koje trčkaraju svuda mrzi ih da odu na serafom. Ja kažem ŽENO ENO TI TAMO PREĐI. Nedokazne babe, lude žene. Gde ona žuri molim te, ja lepo krenem dok još nije toplo pa polako i sve stignem.
-Videla sam jednu baku danas skoro da je poginula, pretrčavala je put.
-PRETRČAVALA? A joj ja nisam potrčala od rata. Niti imam nameru. Ja da trčim? Dobro da li ti ja delujem kao neko ko može da trči. Blago njoj kad još može.
-Dobro hoćeš me pustiti da ti ispričam do kraja?
-Ma ne zanima me, poremećeni fiju fiju ljudi me ne zanimaju. Ja ti se lepo družim sa Natašom, ona i ja nikada nismo pravile gluposti, pa nismo deca. Dobro jednom je Nataša bacila žvaku u travu, i šta žvaće žvaku meni se zalepi za protezu ali njoj je muž kupio zube u Nemačkoj kad je živela ona može da žvaće i traktorsku gumu. Jesi gladna?

уторак, 3. јул 2012.

Ubiće me klima i vrućina

- Baba zašto mi nemamo klimu?
- Da li si ti normalna?!? Znaš li ti koliko ljudi godišnje umire od klime? Milioni ljudi. Svaki dan neko umre jer je upalio klimu.
- Znači čim upališ klimu umreš?
- Jeste, to je opasno. OPASNO. Opasno po život. Ja recimo ne idem uopšte u Maxi. A znaš zašto? Zato što tamo ima klima. Pijaca zakon. Lepo malo i pocrniš pazariš sveže i još popričaš sa ljudima. Druženje sunce voće i povrće mala. Nemaš pojma šta propuštaš. Pre neki dan sam upoznala jednu ženu, koja je uzela klimu. Kaže ni ne pali je. Ćerka joj ugradila klimu, a ona pametna nije je ni upalila. Da ne bi umrla. Vi mladi nemate pojma koliko je to štetno. Eeee bilo je i vrućina kad sam ja bila mlada, pa šta mi sad fali. Preživela sam, evo me živa zdrava prava.
- Prava? Ne bih rekla.
- Joj joj joj mala samo znaš da laješ, znaš li ti da smo mi imali ventilator jedne godine, pa evo i danas me leđa ubijaju, reumu sam dobila, u tom periodu sam bila stalno nervozna i besna.
- Ja sam mislila da si ti ZDRAVA i PRAVA.
- Pa jesam. Da nije bilo tog ventilatora živela bih 200 godina. Takođe redovna stolica jako je bitna.
- Kakve to sad ima veze?
- Sve ima veze. Sve je to život.
- I klima je život?
- Ne to je smrt! Smrt!
- Znači onda nije sve život? Sve osim klime?
- Jao šta me danas zajebavaš po ovoj toploti?
- Da imamo klimu ne bi ti bilo toplo.
- Ne bi me ni bilo.
- Tripuješ se baba ali dobro neko će da preživi leto, ili ja sa klimom ili ti bez klime.
- Kupiću ti ja kod kineza kačket sa ventilatorom pa se ti hladi, i sladoled će ti baba kupiti, nećeš da mi svisneš tu na plus 40 ne da tebe baka. Jesi gladna?

уторак, 5. јун 2012.

VODA KORITO i sav taj rokenrol

Mama je javila da sutra ceo dan nećemo imati vode. Dakle baba preduzima sve što je u njenoj moći da što čistije provedemo sutrašnji dan. Proglašava ratno stanje, i kreće u ostavu da donese prazne balone, bure za rakiju, nekoliko staklenih flaša od soka od paradajza. Naravno puni se sve vodom, ređa u hodniku, mislim kao da nas ima hiljadu u kući, a ne samo ona i ja.
- Zašto mi ne pomogneš?
- Zato što si luda.
- UUUU ti si mi baš normalna.
- Od tebe nije teško biti normalniji. Kao da ćemo ceo dan da se peremo, molim te i korito donesi.
- E vidiš Eržika ima korito, saću da je zovem, ne znam samo ko će ići u Kać po to. Alo Erži, ti imaš korito, jel? Aj mi pozajmi molim te, sutra nećemo imati vode pa da se kupamo. Pa imamo. Pa i to što kažeš. Aj ćao. Kaže da se kupamo u kadi.
- MA NEMOJ! U kadi?
- Da ja skroz zaboravila. Ali mi imamo tuš kabinu. Kako ćemo?
- Alo ženo okupaćeš se večeras, i onda kad stigne voda.
- A ŠTA AKO BUDE TOPLO??? Ja se mnogo znojim.
- Upalićeš klimu.
- Pa da umrem onda? Jesi li ti normalna?
- Dobro Zorice, lavor.
- Mali nam je taj lavor.
- Zašto ja vodim ovaj razgovor sa tobom, osećam se kao kreten.
- Kad budeš bila dama onda ćeš se osećati kao dama.
- Dobro GOSPOĐO moja.
- E tako je ja sam gospođa, grofica.
- Daj pare onda grofice.
- Tebi? Ni u ludilu. Jesi gladna?

уторак, 29. мај 2012.

Ona ima INTURICIJU

Sedim, pijem kafu, baba uleće sa kesama, prilazi frižideru, uzima rakiju, popije malo, vraća flašu, seda pored mene. Ja ne reagujem. Baba naravno besna što ja nisam već skočila da je pitam šta je bilo, pa diše glasno.
- Dobro Zorice šta je?, - Ništa!, - Hajde reci, uskoro krećem, nećeš imati vremena., - Ja sam u šoku!, - Dobro šta još ima novo Zorice nemoj me smarati istim frustracijama, majke ti., - Nisu to frustracije, ne, ne. Te stvari su oko nas, ti ljudi su oko nas. Imamo vešticu u komšiluku! Sve mi je sad jasno. Neko cveće sam presađivala, nije uspelo uvenulo je, pa meni se to nikada nije desilo EJ! To nam je ona uvračala. Sećaš se kad sam prala one tvoje pantalone pa su se pokidale, ona opet ona. Pa što nam je luda Nata bila na kafi, - Nataša Bekvalac?, - Ju da nam je ona bila ja bih odmah krenula da se selim, nego ona luda Nata iz komšiluka, došla na kafu, a nikad nije, to sve ta veštica. Znaš kako me gleda? Znaš kako me gleda? Ma onako onaj pogled, crrrrna kosa ona gadna, štrokava, čuva pacove u kosi dam glavu. Joj šta će nam se još desiti, kakav maler?, - Ti si poludela, ja neću više piti kafu ovde kod tebe, pa jesi li ti normalna?, - Mia ne razumeš ja imam inturiciju, ja osetim sve, aha, aha, ja ZNAM stvari., - Plašiš me Zorice sad, majke mi. Aj zovi nekog da mu to ispričaš, ja ne mogu., - A šta ti možeš mala, samo sereš ne mogu ne mogu, sve nešto ne možeš., - Pa ne mogu da slušam više kako oko nas ŽIVE VEŠTICE JEL ČUJEŠ TI SEBE?, - Sebe, ma šta sebe da čujem, i tebe jedva čujem, e jesi gladna?

среда, 23. мај 2012.

Pe eM eS

Ulazim u kuću nervozna, umorna, pokisla, gunđam od kad sam počela da se približavam zgradi. Bacam stvari u sobu, i odlazim u kupatilo, zadržavam se na ogledalu 10 minuta, gledam se, plače mi se. Baba ulazi u kupatilo, seda na wc šolju i kreće: Znam da ne mogu da te oraspoložim ti, ženo u PMS-u, ali da ti kažem, jednoga dana nećeš više imati PMS i nedostajaće ti. Znaš li ti da ja nemam nikakve emocije. Mene ništa ne može da rasplače, ne može ništa da me iznervira, dobro, može da me usreći. Dakle jedino što ja mogu da osećam su ravnodušnost i sreća, i ljubav prema tebi, naravno. A znaš li koliko bih volela da recimo sada počnem da se nerviram zato što se nisam dobro ofarbala, što me boli koleno od kad sam ustala zbog ove kiše, što nemam para da kupim aparat za kokanje kokica, što mi je zagoreo ručak, što mi je jedna sisa veća od druge... Ja mogu samo da ti pričam o tome šta mislim, i možda bih ti delovala iznervirano zbog toga, ali zapravo sam ravnodušna. Nemam šta da izgubim, a volela bih da mislim da imam svašta da izgubim, kako mi fali taj osećaj da ću izgubiti nešto, da će nešto proći, fali mi da sam nestrpljiva, da nešto ne mogu da dočekam. Moraš Mia da uživaš u tome.
Staje iza mene, stavlja mi ruke na ramena i nastavlja: Lepa si, pogledaj koliko si lepa. Mlada i lepa. Mia to je sve što ti treba. Sve ostalo u životu je sranje osim pišanja. A vidi i te tvoje oči, pune su vode i kad ne plačeš, pa ej, neko bi ubio za takav pogled. Diši duboko samo, i pokušaj da uživaš u svakom osećanju u sebi, i u lepim osećanjima i u ružnim, jer ti osećaš dušo moja, i to je divno. Znam da si gladna, napravila sam ti krofne.
Smejem se, i klimam glavom.

понедељак, 21. мај 2012.

Ćao Eržika Marš Zvaću te

Jao Eržika zovem te da ti čestitam na novom predsedniku, mislim ne znam ni ja zašto, niti se ko raduje, niti je ko tužan, ravnodušnost nas je sve pojela, pa smo mi onda pojeli ovu Srbiju, i tako to je neki lanac ishrane valjda. Ćuti Erži, samo nek smo ti i ja žive i zdrave, hajde dođi jedan dan da probaš orahovaču, ako ova alkoholičarka nije sve popila, čekaj da vidim, vidi nije, jel vidiš, a da ne možeš da vidiš, jel imaš ti kompjuter, Mia ima nešto možemo da se gledamo, ona se gleda stalno i priča sa nekim, ali ne mogu da shvatim sa kim, mislim taj neko je ispred svog kompjutera a ona ispred svog, ti si u Kaću a vidiš mene u Novom Sadu. Znaš kako je to zgodno. E kad se setim kad sam plakala Marinku da mi kupi tranzistor, a sad možeš preko kompjutera i decu da praviš. Znači nemaš kompjuter Erži moja. Nema veze. Možemo i ovako da pričamo. Hajde dođi jedan dan da spavaš kod mene, gledaćemo Sulejmana i kartaćemo se, a kažem ti ima i te rakije, možemo malo i mi da se opustimo, šta. Ajde molim te, kao da je to zabranjeno. Pa svi piju, i deca i matori i mladi i svi. Nekad tako kad idem ulicom i ne vidim bar jednu osobu koja se tetura iznenadim se. Ja da sam samo malo mlađa, ih pa svaki dan bih pila. Nego, ti ne bi? U bre ti si Erži baba neka zajebana. Ma marš ti, znaš, i nemoj da dođeš, u kuću da mi ne ulaziš. Znaš. Ajde čujemo se sutra, gori mi ručak. Ajde, ljubim te. MIA JESI GLADNAAA?

четвртак, 17. мај 2012.

Jutro

Jedno sasvim obično jutro u našem malom slatkom stanu, baba i ja pijemo kafu, gledamo jutarnji program, ona mnogo voli jutarnji program zato što sazna stanje na putevima, jer će voziti, sazna vremensku prognozu, jer će izaći više puta iz kuće, čuje savete lekara za ovaj dan, čuje šta se dešava u gradu, pošto će izlaziti, sazna neki novi recept, jer ih nema SVE koji postoje ikada na svetu. I tako, gomila informacija je potrebna jednoj mojoj babi da započne naporan dan, još jedan zapravo samo u nizu jer svaki je naporan.
Kada se jutarnji program završi, obično mi održi neko predavanje o životu, ko smo mi, gde idemo i odakle dolazimo, kako je u njeno vreme bilo divno živeti, kao da namerno želi da mi nabija na nos, kao dete, ti nisi živela u tim lepim vremenima nja nja njanjanjaaa, PROPUSTILA si to sve, kako smo išli gde smo hteli kad smo hteli, i nikoga nismo pitali za dozvolu.
Nakon toga obavezna poseta pijaci, koja se završi tako što je nesrećna i nezadovoljna i svi su glupi, zapravo moja baba je u nekom večitom PMS-u koji nikako da prođe, a i razumem je, malo sam i ja tako raspoložena.
Zapravo suština našeg odnosa je to što se RAZUMEMO, i naravno gomila kolača, krofni, palačinaka, mekika, krofni i tako, hrana spaja ljude. Pogotovo jednu baku i jednu unuku. Mnogo voli kada joj kažem da sam gladna, a ja sam uvek gladna, tako da sam ja jedna unuka za poželeti. Možete me iznajmiti kada ne možete više da jedete kod vaših baba, rado ću se odazvati. IZNAJMITE UNUKU, treba biznis da pokrenem. Uopšte jako sam popularna među babama, tako da ću im se sigirno svideti, a vama pomoći ako više ne možete da jedete. Gladna sam.